Prodavnica sreće i ljubavi

Postoji jedan gradić u kojem je uvijek lijepo vrijeme, ni pretoplo, ni prehladno. U tom gradiću nikada nije oblačno i tmurno, uvijek je vedro i sunčano vrijeme sa malo povjetarca, koji se igra u kosi stanovnika, noseći u vazduhu šarene leptiriće. Tim gradom širi se miris najljepšeg cvijeća i drveća, koje pravi hlad alejama i ulicama tog grada. U jednoj od tih ulica nalazi se, pomalo sakrivena krošnjama velikog drveća, jedna prodavnica. Ali to nije obična prodavnica. To je prodavnica sreće i ljubavi. Svaki grad na svijetu ima različite prodavnice i sve što ljudima treba oni mogu naći i kupiti u njima. Međutim, samo je u ovom gradu postojala prodavnica sreće i ljubavi. Zbog toga je ovaj gradić postao nadaleko poznat, pa su tako ljudi, kada im ponestane sreće ili im zatreba malo ljubavi, dolazili ovdje da ih kupe.

Taj grad nije bio na karti, pa ga je bilo teško naći, ali ljudi koji su iskreno tražili ljubav ili sreću uvijek bi ga uspijevali naći. Takođe, u ovoj prodavnici ni sreća, ni ljubav se nisu mogle kupiti novcem. Da biste kupili malo sreće ili koji gram ljubavi, morali ste platiti tako što ćete obećati da ćete učiniti neko dobro djelo. Bilo je i onih nevjernih koji su mislili da sreću ili ljubav mogu dobiti na prevaru, a da ne učine ništa dobro. Ali takvi nisu dobro prolazili. Čim bi izašli iz prodavnice, sreća bi ih napuštala, a ljubav nestala.

U prodavnici sreće radile su vrijedne pčelice, koje su marljivo pravile med od onog najljepšeg cvijeća koje je krasilo obližnje livade i šume, a taj med su zatim uzimali medvjedići, koji su pomoću leptirića u njega stavljali tajni sastojak i proizvodili sreću, da bi na kraju vrijedne bubamare sreću sortirale i stavljale na police obilježene raznim vrstama sreće.

Tako su tu bile police obilježene sa „sreća u školi“, „sreća na poslu“, „sreća u porodici“ i razne druge sreće. A na drugoj strani prodavnice nalazile su se police na kojima je bila izložena ljubav, isto tako lijepo upakovana i sortirana, pa se tako tu mogla naći „prva ljubav“, „sestrinska ljubav“, „prijateljska ljubav“ i još mnogo drugih vrsta ljubavi.

Ljudi su bili sigurni jer su znali da, ako ih sreća napusti ili izgube ljubav, uvijek mogu doći u ovaj gradić i kupiti šta im nedostaje. Tako su tu dolazili različiti ljudi, od male djece do baka i deda. Moglo se tu zateći neko dijete koje kupuje pola kilograma sreće za školu, jer je sutradan imalo kontrolni pa mu je trebala sreća, ili neki student koji je kupovao dva kilograma sreće za neki težak ispit koji polaže. Plaćali su obećanjem da će učiniti neko dobro djelo, na primjer pomoći svojim drugarima oko zadaće i učenja ili tako što će svojim starijim komšijama pomoći oko nekih težih poslova. Zauzvrat su dobijali svoju traženu sreću. Bilo je i onih koji su tražili da kupe ljubav. Jedan momak se posvađao sa djevojkom pa je došao da traži malo ljubavi da mu se ona vrati, a zauzvrat je obećao da će svojim starijim rođacima otići u prodavnicu i apoteku i kupiti sve što im treba. U prodavnici se uvijek moglo kupiti i sreće i ljubavi pa se niko nije ni brinuo šta bi se desilo kada bi mu ih ponestalo. Sve do jednog dana.

Kao i svakog jutra, vrijedne pčelice su izašle iz svoje prodavnice u potrazi za onim najljepšim cvijećem da bi kao i uvijek sa svojim drugarima medvjedićima i bubamarama pripremale sreću i ljubav. Ali desilo se nešto neobično. U gradiću je nestalo sve to lijepo cvijeće, a na livadama nije bilo nijedne djeteline sa četiri lista, koja je bila jedan od tajnih sastojaka za pravljenje sreće, nije bilo ni crvenih ruža potrebnih za ljubav. Ničeg nije bilo. Ni onaj prelijepi miris se više nije širio gradom. Ni povjetarca koji nestašno nosi leptiriće, ničeg nije bilo. Sve je stalo u ovom gradiću. Šta je to moglo da znači, pitali su se svi. Da li je to značilo da je nestalo sreće i ljubavi? Da smo je svu potrošili? Šta će se sad desiti ako neko izgubi sreću, hoće li do kraja života ostati nesrećan? Ili ako nekog djevojka ostavi, hoće li do kraja života ostati sam? Kakav će svijet biti? Hoće li ljudi biti tužni i nesrećni? Poslije par dana ispred poznate prodavnice stvorio se red ljudi koji su čekali i koji su htjeli da kupe bar malo sreće i ljubavi. Nudili su i novac, blago i bogatstva u zamjenu za sreću ili ljubav. Ali odgovor je bio svima isti: Sreće nema, a ni ljubavi koja se može kupiti. Neće vam pomoći ni vaš novac, ni vaše blago. Moraćete se sami snaći.

Čekajući tako jedna djevojka u redu da kupi sreću za svoj loto tiket, spazi jednog usamljenog mladića koji je došao da kupi malo ljubavi. Zamoli ga dok čekaju da joj kaže par brojeva koje bi napisala na svoj tiket, a on tako čineći dobro djelo, kao nagradu dobi njenu naklonost i simpatiju. I umjesto kupljene ljubavi, ovaj usamljeni mladić se zaljubi u tu djevojku. Iza njih u redu je bio i jedan dječak koji je htio kupiti malo sreće u pronalaženju svog ljubimca koji se izgubio, jednog malog žutog psa. To je čuo jedan drugi dječak u redu pa mu je rekao gdje je vidio baš takvog psa. Tako neplanirano jedan dječak dobi sreću da nađe svog psa, a drugi dječak dobi sreću da upozna novog drugara. Ljudi tada shvatiše da možda i ne moraju kupovati sreću i ljubav. Shvatiše da su sreća i ljubav svuda oko njih. Samo treba sačekati pravi trenutak da je primijete i uzmu. Shvatiše da treba da čine dobra djela i da međusobno pomažu jedni drugima kako bi i sami bili srećni i voljeni.

Od tada je sve manje i manje ljudi dolazilo do te prodavnice i red ispred nje se smanjivao, sve dok jednog dana nije skroz nestao. I posljednji kupac sreće uspio je svoju sreću pronaći, a da je ne kupi. Od tada svi su bili srećni i voljeni. A gradić? Gradić je ponovo ozelenio, ponovo je cvijeće počelo cvjetati i gradom se širiti prelijep miris, koji je vjetar nosio zajedno sa leptirićima visoko sve do bijelih oblaka. Sada su pčelice uživale na livadama među cvijećem, ne žureći da prave sreću i ljubav. Jer sreća je bila svuda oko njih, a i ljubav. I ne samo u tom gradiću. Sreća i ljubav su svuda oko nas.